U Đul banji

Već poprilično dugo Zoki i ja želimo da obiđemo banju Đula… idemo „okolo-naokolo“ već i-haj koliko, ali nikako da i nju obiđemo… poslednjih nedelja je stalno nešto iskrsavalo… pa još većali između Katića i Đule… i evo, ovog vikenda se i to ostvarilo!

Mnogo mi je milo što smo bili – nismo se pokajali! Čak sam ja, čini mi se, više oduševljena od njega!

Elem, kada smo rešili da idemo ovog vikenda, petak popodne sam provela čitajući i „pripremajući“ se za banju… najviše informacija sam dobila na starom Forumu… pa, prateći ljude koji su tamo pisali, došla i do drugih informacija na netu… pročitala šta sve ima da se vidi tamo, pa tako „opskrbljena informacijama“ krenula na put! Čak sam i „plan puta“ napravila, malu „skriptu“…

E pa, da obiđemo zajedno ovu banju i podelimo priču o tome gde se nalazi, koliko dugo se do nje putuje, šta videti… i šta smo mi videli i doziveli! Nadam se da će vam prijati ovo virtuelno putovanje sa mnom!

Najpre, nekoliko reči o samoj banji, da se upoznamo sa njom

Banja Đula nije najveća, ali je jedna od najlepših u Mađarskoj. Nalazi se u jugoistočnom delu Mađarske, na oko 330 km od Beograda (ovaj podatak varira, u zavisnosti od toga sa kog kraja krećete), 220 km od Budimpeste i oko 5 km udaljenosti od Rumunije, na obodu Transilvanije.

Postoje dva pravca kojima se može doći do Đule. Prvi je preko Horgoša, Segedina i onda na istok do Đule (kojim smo mi išli) i drugi – preko Rumunije (Temisvar, Arad, do gradića Cisineu-Kris gde naglo skreće na zapad i posle nekih 25 km prelazi mađarska granica… sledeći put ćemo ići tim putem). Đula je odmah iza granice. Naš put je trajao prilično dugo, zahvaljujući radovima na putu i dugom čekanju na granici (na tamo oko 50’, a u povratku sat i po)

Banja Đula leži blizu mesta gde se reke Beli i Crni Kereš, spajaju u Dvojni Kereš, a kroz sam grad protiče Elovic kanal. Kanal je dug 37,35 km, širine jedne solidne rečice i izgrađen je da bi se sprečile česte poplave Belog Kereša iz čijeg toka je izveden. Za kanale u tom kraju, još davno je turski putopisac Evlija Čelebija pisao da liče na venecijanske. U blizini je grad Bekescaba.

Grad je dobio ime po srednjevekovnom vladaru Đuli III. Prvi put se pominje u 14. veku kao naselje oko manastira Gyulamonostora (prvi podaci iz 1313. godine), a procvat dostiže za vreme vladavine kralja Matije Korvina. Turci ga osvajaju 1566. godine, a oslobođen je 1694. Usled rata na tom prostoru ceo kraj je skoro potpuno napušten, pa je grad obnovljen u 18. veku kada je nemačko, mađarsko i rumunsko stanovništvo pozvano da se naseli. Turistička destinacija postaje u 20. veku. Termalna kupatila su izgrađena 1942. a proširena 1959. godine.

Tragajući za informacijama na netu, naišla sam na podatak da grad ima oko 34000 stanovnika, a da svaki novorođeni stanovnik, koji dobije ime Đula (Gyula), biva kršten na dan velike gradske svetkovine – 12. aprila, kada se održava festival cveća i počinje turistička sezona. Gyula je i često ime koje se daje muškoj deci… oko 83% stanovništva čine Mađari, nesto preko 3% Rumuni i toliko otprilike Nemci…

Iako je kraj novembra i nije vreme „cvetanja“, na svakom koraku možete videti poneki parkić, poneku malu oazu zelenila… sve je sa ukusom sređeno, čisto, organizovano, kao, uostalom, i svako selo i grad u Mađarskoj… bar ona mesta koja smo mi posetili… u gradu ima puno fontana, neobičnih oblika i neobično uveče osvetljenih… ali, sada nije sezona i nijedna nije radila…

U Đuli ima 8 crkava, čiji se tornjevi ističu u gradu u kome preovlađuju prizemne i jednospratne kuće… pročitah negde da su fasade okrečene u boju kajsije, bele kafe i bele… i jeste tako! Oseća se taj neki „duh starine“, u pozitivnom smislu… oko vas vlada mir i tišina, mada prolazite pored ljudi ulicom… baš sam konstatovala kako su tihi… videli smo nekoliko trgova: Erkelov, Petefijev, Košutov, Trg Apora Vilmoša sa crkvom Sv. Jozefa iz 19. veka, Esperanto trg… došli do Avenije Beke… videli zgradu opštine, poštu, nekoliko crkava i spomenika znamenitim ljudima… obišli poslastičarnicu koja datira iz 1840. godine, probali kolače pravljene po recepturi iz tog doba…prešli most Kapus preko Kanala Elovic…

U samom centru je pešačka zona, svi trgovi su blizu jedan drugome, pa za par sati mozete napraviti lep krug i obići gotovo sve pobrojano i osetiti duh grada… od našeg smeštaja put nas je vodio pored hotela „Erkel“, iza koga je odmah banjski kompleks „Varfurdo“… sa desne strane je tvrđava od crvene opeke (Var znaci tvrđava na mađarskom, pa je banja – „Varfurdo“, a nalazi se preko puta tvrđave). Banjski kompleks se prostire na površini od 8,5 hektara, u parku dvorca Almasi. Grof Almasi je bio velika lutalica i sa svakog putovanja bi doneo po neku retku biljku za svoj vrt. Istu aktivnost su nastavili i njegovi naslednici te je tako nastala svojevrsna botanička bašta u kojoj se nalaze i brojni bazeni. Neki su sa termalnom vodom čija se temperatura kreće do 39 °C. Sadrže brojne hemijske sastojke kao što su hlor, jod, bromid, amonijum, gvožđe, kalcijum, kao i sulfide, fosfate, karbonidne soli i dr. U ponekim bazenima voda je tamna poput nafte jer dolazi sa dubine od 2000 metara.

Banja Đula prepuna je zelenila, parkova i – turista. Ima blagu klimu, a 1985. godine kategorizovana je kao banjsko i klimatsko lečilište sa četiri zvezdice (najvise moguce u Mađarskoj). Specijalizovana je za lokomotorne, ginekološke i dermatološke bolesti. Pomaže kod artritisa, reume, kontuzija mišića. Terapeutski centar u banji Đula je otvoren tokom cele godine. Pod nadzorom lekara specijalista – reumatologa, fizioterapeuta, možete dobiti sve vrste wellness usluga: blatne kupke, terapeutske i relaksacione masaže, magnetoterapije, medicinsko plivanje itd.

Zaštitni znak grada je tvrđava od crvene opeke, koja je služila vitezovima da brane hrišćanski svet od Turaka. U njoj je svoga muža čekala i od tuge umrla Beatrisa, žena Janoša Korvina, sina kralja Matije. Tvrđava je najpre bila dvor, zatim pivara i kuća za čuvanje rakije, pa zatvor, a danas je muzej, hotel i mesto za održavanje predstava. Brojni festivali se od juna do septembra održavaju u njenom okruženju.

Tvrđava se nalazi preko puta ulaza u banjski kompleks. Pored nje je jezerce… ako sam dobro shvatila, ima ih nekoliko u blizini… leti služe kao kupališta, a zimi kao klizališta.

Ostavite odgovor