Pariz – svetlost i raskoš

Treći dan u Parizu i pokret je zakazan za 8h, treba se srediti i doručkovati. Na odmoru sam a sat mi je navijen ranije nego za posao. Za doručkom se neki žale kako nisu mogli da se naspavaju zbog kiše i da je u sobi zagušljivo jer prozori ne mogu da se otvore, kilmam glavom, a zapravo nemam pojma jer sam zaspao još dok sam se spuštao na jastuk.

Dolina Loare je dolina raskošnih dvoraca i palata, ali i francuska riznica vina. Očaravajući dvorci izgrađeni su između 13-og i 16-og veka, kao utvrđenja, letnje kraljevske rezidencije ili plemićke palate. Na značaju su dobile kada se kraljevske rezidencije sele u ove dvorce tokom rata sa Engleskom kada je Pariz pao u ruke neprijatelja. Neki od njih su pod zaštitom UNESCO-a. Od Pariza se vozimo oko 200 km, ali je ponedeljak i jutarnji špic pa se iz grada izvlačimo više od sat vremena.

Dvorac Šambor je jedan od najčuvenijih svetskih dvoraca. Poznat po svojoj francuskoj varijanti renesansne arhitekture koja kombinuje srednjevekovne tradicije sa klasičnim italijanskim strukturama. Šambor je najveći među dvorcima Loare iako je prvobitna namena bila da bude paviljon za lov kralja Fransoa I. Postoje indikacije da je Leonardo de Vinči učestvovao u izradi nacrta. Dvorac ima 6 ogromnih kula, 440 soba, 365 kamina i 84 stepeništa. Jedna od najpoznatijih arhitektonskih karakteristika je stepenište u obliku dvostruke spirale pa se osobe istovremeno mogu penjati i silaziti stepeništem a da se ne sretnu.
Odaje na prvom spratu su uređene i restaurirane, dok su na gornjim etažama prazne i služe za likovne kolonije. Impresivan je pogled sa krova.

Na putu ka sledećem dvorcu ponovo počinje da pada kiša. U sledećem dvorcu značajni su i parkovi pa vodič predlaže da svratimo u jednu porodičnu vinariju i sačekamo da kiša prestane što rado prihvatamo. Vinarija se zove „Pećina Pjer Avgusta“, a mladić koji nas vodi kroz vinariju je 6 generacija vinara. Trenutno imaju pod sopstvenim zasadom 42ha i još 10ha koji pripadaju dvorcu. Godišnje flaširaju i prodaju oko 200 hiljada boca. Imamo zanimljivu prezentaciju o vrstama grožđa i vina, načinu služenja, uz koja jela se slažu i slično. Degustiramo 5 različitih vina. Roze i belo polu suvo mi se sviđaju, dok su mi crvena vina slaba i vodnjikava. Nisam neki ljubitelj šampanjca (tj. oni ne smeju da ga zovu šampanjac jer je to zaštićeno ime, već ga nazivaju tradicionalno vino) ali je ovo ok. Do kog nivoa je dovedena turistička ponuda pokazuje i činjenica da imaju pripremljene kutije i da odmah zalepe nalepnicu i daju vam flomaster da upišete svoje ime kako se u autobusu ne bi pomešale. Cena jedne boce je od 5,5 – 7,5e.

Šenonso je renesansni biser sagrađen početkom 16. veka. Poznat je kao „Dvorac šest dama”. Dvorac nastaje kao izraz ljubavi izvesnog Toma Bojlera prema svojoj ženi Katarini, koji od starog mlina pravi mali dvorac na vodi. Prilikom lova kralj Anri II nailazi na ovaj dvorac koji mu se mnogo dopada ali Bojleri ne žele da ga prodaju. Ubrzo nakon toga bračni par Bojler umire, a kralj propisuje porez koji njihov maloletni sin ne može da plati. Zato mu kralj predlaže da umesto poreza založi dvorac, a njemu kralj u zamenu daje manji dvorac. Kralj je dvorac namenio svojoj ljubavnici, ali i velikoj ljubavi Dajani od Poatjea. Zato izmišlja velike zasluge njenog preminulog muža i kao odlikovanje posthumno dodeljuje dvorac njegovoj udovici. To je užasno razbesnelo njegovu suprugu Katarinu de Mediči. Nakon smrti kralja Anrija II Dajana biva proterana iz dvorca, a u njega se useljava Katarina. Posle nje u dvorcu boravi i njena ćerka kraljica Margareta ili poznatija kao Margo. Kraljica Margo je i poslednja vladarka iz porodice Valoa, koja je pomoglo svom suprugu iz loze Burbon da dođe na presto.

Još jedna dama zaslužna je što je dvorac preživeo razaranja tokom revolucije. To je Madam Dipon. Zahvaljujući prijateljstvu sa Volterom, Žan-Žak Rusoom, Monteskijem i drugim značajnim ličnostima Francuske revolucije uspela je da zaštiti i sačuva dvorac od razaranja i doprinese da neoštećen preživi sve nedaće tog burnog vremena. Dvorac je i danas u vlasništvu porodice Dupon, koja živi u jednom malom delu dvorca, dok je ostatak pretvpren u muzej.

Okružen predivnim vrtovima i šumom, dvorac kao da je „usidren” u mirnim vodama reke Šer, sa drugom obalom je povezan mostom nad kojim je uzdignuta elegantna dvospratna galerija. Prelepi lukovi nad rekom učinili su ga jednim od najslikanijih dvoraca na planeti. Njegovi prostrani saloni bili su idealni za kuloarske priče dama u raskošnim toaletama.

Dvorcem dominiraju i prekrasne bašte od kojih je jedna Dajanina, a druga Katarinina.

Dvorac Amboaz nalazi se u istoimenom mestu udaljenom oko 250 kilometara od Pariza. Kralj Luj XI, krunisan 1461. godine, otpočeo je velike radove na poboljšanju utvrđenja i izgradnji odgovarajuće rezidencije za kraljicu Šarlotu Savojsku i njihovu decu. Njegov sin i budući kralj Šarlo VIII u dvorcu je proveo detinjstvo. Preminuo je od povreda nakon udarca glavom o deo vrata koja su vodila u toalet. Umro je, kažu, nakon devet časova u neposrednoj blizini – jer se niko nije usudio da ga pomeri kako ne bi bio optužen za ubistvo.

U planu obilaska Amboaza nezaobilazna je kapela Svetog Huberta – mesto na kom je sahranjen Leonardo da Vinči, kao i obilazak kuće u kojoj je genije proveo poslednje tri godine života. Umro je 1519. godine.

Međutim ja sam u Amboaz stigao poprilično kasno, svega 45 minuta pred zatvaranje, a poučen iskustvom od prethodne večeri odlučio sam da boravak u ovom mestu provedem u šetnji i večeti u nekom od brojnih restorana.

U hotel sam se vratio oko 23.30 (ali stvarno svako veče smo stizali u ovo vreme), tržni centar i sve radnje u okoline su se zatvorile. Nisam kupio ni vodu ni sok, a tek o suvenirima i poklonima da ne govorim. Večeras makar nisam gladan.

Ostavite odgovor