Kako se postaje kamper

Kamperske pripreme za put se malo razlikuju od tradicionalnih, jer treba poneti celu kuću: spavaću sobu, dnevni boravak, kuhinju, trpezariju, predsoblje i ostavu. Zapravo, jedino klonju možete da ostavite kod kuće, jer je ima u okviru kampa, sve ostalo morate da spakujete. I to sve treba da stane u/na auto. Isto kao Tetris, samo umesto dugmićima, torbe i koferi od 100 kila moraju ručno da se uklapaju…

Da naš Puntić može da progovori, nakon što smo ga napakovali i smestili i svoja dva dupeta u njega, verujem da bi proklinjao dan kad su ga sastavili u Torinu, a 400km južnije bi verovatno pominjao majku onom ko je oranicu proglasio za autoput.

Dolaskom u kamp, dočekali su nas naši sektaši. Doneli su nam stolice, turili pivo u ruke i počeli da nam sastavljuju šator. Vole ljudi da rade to, pa to ti je.

Prvih nekoliko dana treba se privići na život pod vedrim nebom i sektaškoj zajednici. Na primer, odete da glasate (velika nužda prim.aut.), odaberete svoju omiljenu glasačku kutiju, udobno se namestite, kad ono BUĆ. Pa majku mu, još nisam ni odlučio za koga ću, a već bućnulo. Aha, ček, ček ima još, samo da se… BUĆ … namestim. Onda skapirate da je izlaznost na glasanje velika i da to buć stiže iz drugih glasačkih kutija. Dok se kupate prisustvujete internacionalnom takmičenju „Ja imam talenat“, pa možete čuti muzičke hitove iz raznih zemalja, a noću ume da bude takmičenje u hrkanju (i nekim drugim radnjama…).

Pored druženja sa domaćom kamperskom ekipom: Maja i Marko, Traminci, Saška i Jovan, te godine smo ugostili mnoge već poznate, a i nove forumaše Putovanja u srcu. Naravno, svi su morali da prođu organizovanu turu „Pogledajte naše šatore“ pre nego što su uopšte mogli da priđu roštilju, a mi smo zauzvrat čuli: „Paaaa, lepo vam je ovde“.

Od tih „gledača šatora“ sad ima još nekoliko porodica koje smo vrbovali u kampersku sektu. Sada letujemo zajedno i tražimo nove žrtve. Što se tiče kampovanja, nismo se pokajali. Naprotiv, već četiri godine uživamo u ovom načinu odmora i pitamo se kako smo uopšte mogli odmor da provodimo u apartmanu. Divno je družiti se sa ljudima iz raznih zemalja, različitih kultura i običaja, vaspitanja i obrazovanja i naravno sa različitog govornog područja. Razgovori se vode na tarzan inglišu, uz pomoć ruku, nogu i drugih delova tela, a posle nekoliko piva svi se razumeju. Svako veče  je uživanje provesti sa ljudima u kampu i prirodnom okruženju.

Posle 28 dana provedenih pod vedrim nebom, najveći problem je što vas po povratku pritiskaju zidovi, a tek plafon što je nisko…

Ostavite odgovor