Boja čežnje

I jedna od najpoznatijih Vinsentovih slika: Zvezdana noć
Hipnotisani usnuli gradić iznad kojeg jedanaest nežno žutih zvezda blista i pleše ustreptali tango sa mesečinom i mistralom. I nepomični moćni čempresi koji dotiču nebesa i bdiju nad njegovim snom u ovoj čudesnoj noći… Noć koju je slikao nije crna, već najdublje, najzanosnije plava… Nebo i duša…
Zar to ne liči na molitvu?

VanGogh-starry night.jpg

link: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_works_by_Vincent_van_Gogh#/media/File:VanGogh-starry_night.jpg

I jedna meni draga, licidarska: Crkva u Overu

The Church in Auvers-sur-Oise, View from the Chevet

link: https://en.wikipedia.org/wiki/The_Churc … roject.jpg

Živeo je najskromnije što je znao, uz stalni osećaj krivice što predstavlja teret bratu. Slikao je i kad je telo posustajalo, do poslednjeg atoma snage duha. Sve dok za njegovo umorno srce bol usamljenosti nije postao prejak, i preteška spoznaja da se dao do kraja, a da to svetu jednostavno nije bilo dovoljno dobro… Praznina koju je osećao je nadvladala. Metak u grudi, u zlatnim poljima Overa. Dva dana kasnije izdahnuo je na Teovim rukama.

Bilo mu je 36 godina.

A život, ma kako nestvarno zvučalo: ‘Život je, uprkos svemu, kao bajka.

I da, bezbožni su oni koji ne veruju…

Jedan, njemu savršeno odgovarajući, odlomak iz Besmrtne pesme Mike Antića:
‘Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Ništa se u meni neće
ugasiti ni skratiiti

Samo ću, obično tako,
jedne slučajne zore,
svom nekom dalekom Suncu
zlatnih se očiju vratiti.’

Ostavite odgovor