Kipar – ostrvo boginje Afrodite

Hrana i piće

Ostrvo je divno, hrana je izvrsna a ljudi su fenomenalni!

Pošto je Kipar do pre pola veka bio engleska kolonija, a i danas većinu turista čine Englezi, nije ništa neobično da se engleska hrana služi u 70% restorana.
Medjutim, pravi doživljaj je uživati u njihovim tradicionalnim jelima. A šta da vam kažem… Hrana im je veoma ukusna, što god da probate. Tipična mediteranska sa puno ribe i mesa ali i povrća.

Mi smo, kao i svi domaći gosti, otkidali parčiće domaćeg hleba i umakali u činiju sa maslinama posutim korijanderom. Jako mi se dopao njihov specijalni sir „halloumi“ serviran sa dinjom! Kombinacija neobična za nas! Al’ oni ga najviše baš tako vole!

Glavno jelo je meze ili „mezedes“. Najbolje je u većem društvu otići u neki dobar restoran na Meze. Meze je nešto neopisivo. To vam je jelo koje traje koliko god ko može da jede.

Mi smo se malo sprijateljili sa jednm bračnim parom francuza i zajedno smo otišli u restoran kog nam je preporučio kuvar u našem hotelu. Konobari na sto redjaju doslovno gomile raznoraznih specijaliteta, a tanjiri su uvek puni. Ja mislim da smo jeli i pili minimum tri sata! Možete poručiti meze od 12, 18 ili 24 vrste jela, s’ tim što birate izmedju mesnih, ribljih ili drugih verzija. Svaka porcija koju vam donesu je maltene obrok za sebe!

U boljim supermarketima može da se kupi pršuta (oni je zovu lunza) kuvana u vinu. Za izlete smo pravili sendviče od nje i halumija.

Kao aperitiv smo pili „zivaniju“ koja mi je ličila na jaku lozovaču. A najviše nam se dopalo vino Commandarija koje je pomalo slatkasto.

Slatkiši su posebna priča. Red baklave, red cheese-cakes. Malo Turci, malo Englezi. Šalim se, naravno! Mi smo uglavnom probavali baklave i tulumbe, zatim njihov odličan ratluk i alvu.

Poseban specijalitet je „shoushoukko“ kog smo kupovali u selima. Po kućama, na terasama, vise kao neke sveće slatkiši od soka od groždja, a unutra su bademi, orasi ili lešnici. Treba probati i „glyko“, nešto kao naše slatko, ali nekako drugačije, koji se tradicionalno servira svim gostima pre kafe.

Ronjenje

Ronjenje im je stvarno skupo, jer uglavnom rade sa Englezima, pa su i cene takve! Englezi plaćaju osnovnu obuku ronjenja u trajanju od dva dana i dobijaju diplomu. Kako posle toga rone samo oni znaju! Naravno, išli smo u dva navrata i bilo je odlično, ali ne može da se poredi sa ronjenjem u Cvenom moru.

Punuda za ronjenje je bogata :

-Easy bay (Ayia Napa, Protaras – 6 m)
-Easy bay two (10 m)
-Manta bay
-Cyclops bay ( wall and reef dive with chance to see octopus’s and morays, 5-30 m)
-Caves (with holes, tunnels and overhangs, 12 m)
-Canyon ( with good rock formations and chance to see stingrays, 12-22 m)
-The Chapel ( various depth)

Pošto smo imali dovoljno vremena da dosta toga obidjemo, rešili smo da odemo i na dvodnevni izlet brodom iz Limasola u Jerusalim. Ali o tome drugi put…

I na kraju, šta reći? Čim vam se ukaže prilika posetite ovo prelepo ostrvo i uživajte u njegovim lepotama!

 

 

Ostavite odgovor