Pariz – svetlost i raskoš

Pariz, grad ljubavi, grad svetlosti, umetnosti i kulture, sa svojim šarmantnim ulicama, slavnim palatama, divnim parkovima i čuvenom kuhinjom i vinima, zaista jeste jedna savršena romantična destinacija.

Na početku putopisa imam za sve čitaoce jednu molbu. Danima sam pokušavao da izaberem fotografije koje će da ilustruju ovaj putopis i nisam baš zadovoljan. Zato molba da za više fotografije posetite naš forum na linku koji se nalazi na dnu strane.

Poslednjih nekoliko godina umesto prvomajskog uranka i roštiljanja na otvorenom odlazim na putovanje u neki od evropskih gradova. Od prijatelja sam pre puta čuo da kome se dopao Rim, a mene je oduševio, neće mu se dopasti i Pariz pa sam rešio da to proverim. Putovanje je turistički aranžman u okviru koga se obilazi Salcburg (sa noćenjem) i Minhen, ali ovom prilikom ću pisati samo o Parizu.

Da sada krenem ponovo na turu možda bih propustio krstarenje Senom (mada je ono bilo uveče kada su svi muzeji bili zatvoreni) i drugačije bih organizovao obilazak Luvra. Sve ostalo bih ponovio. Žao mi je što me vreme nije poslužilo, naporno je balansirati kišobranom i fotoaparatom. U pitanju je bio turistički aranžman autobusom i jeste naporno, povratak iz Pariza je trajao oko 25 sati. U mom slučaju presudan je bio finansijski deo, aranžman avionom je dosta skuplji i izleti su na licu mesta skuplji. (Da budem iskren ja volim da putujem pa možete i na magarca da me stavite da jašem do Pariza ja bih se ponovo vratio sa pozitivnim utiscima).

Pariz je svakako impresivan grad i najjači utisci su mi:
– široke avenije, pešačke zone, uređeni drvoredi, fasade
– raskoš i luksuz svih dvoraca i muzeja koje sam obišao, kao i crkava, a sagrađeni su pre 500-600 godina
– muzeji, vrednost umetničkih kolekcija, verujem da bi bolji poznavalac umetnosti od mene mogao da provede dane posmatrajući sve što Pariz nudi
– parkovi i kult uživanja u njima
– atrakcija kao što je Ajfelova kula, verovatno prva asocijacija na Pariz, naročito sa Marsovih polja i osvetljena noću
– Monmartr, Pigal i Latinska četvrt, mom temperamentu posebno zanimljive četvrti, kada se zadesite u Parizu obavezno ih obiđite, uveče idealne za šetnju i večeru.

Priču o Parizu počeo sam i poređenjem sa nekim drugim gradovima. Pričali smo o tome i u autobusu u povratku. Niko nije imao neprijatnost ili nešto slično, ali utisak nam je da je u centru sređeno da odaje utisak sterilnog, ljudi su ljubazni koliko profesionalno treba ali bez šarma, ne bi se moglo reći ni da su sređeni, a van centra grad deluje prljavo i ima dosta prosjaka.

Bezbednost: Posle terorističkih napada primetno je prisustvo naoružane vojske oko glavnih atrakcija u gradu. Malo je neprijatno kada ih vidite u punoj opremi, sa automatskim puškama, ali u gradu se nisam osećao nesigurno, čak i na poslednjim stanicama metroa kada bi ostali samo tamnoputi Francuzi. Sa razglasa i u metrou i u muzejima često emituju obaveštenje da se pazi na džeparoše. Iznenadio sam se koliko ima prosjaka, i na ulici i u metrou, možda mi je najneprijatnije bilo kada mi u metrou priđe neko od njih i nešto mi priča, a ja ga ne razumem.

Gradski prevoz: Metro ima 16 linija i oko 300 stanica koje su lako uočljive i obeležene velikim žutim slovom M. Veoma je lako snalaženje, sve je jasno obeleženo i na kojoj ste stanici i gde se ukrštate sa drugim linijama i sl. Pojedinačna karta košta 1.8e, a može se kupiti i komplet 10 karata i onda karta ispadne 1.4e. Karta važi sve dok ste „pod zemljom“ i možete presedati neograničen broj puta. Relativno brzo možete stići sa jednog na drugi kraj grada. Postoje i autobusi ali ih ja nisam koristio, važi ista karta.

Suveniri: S obzirom na ostale cene oni klasični suveniri su dosta jeftini, naravno prednjače razne makete Ajfelove kule, privesci za ključeve, magneti, majce i ešarpe sa motivima Pariza.

Toaleti: S obzirom da ste ceo dan napolju u obilasku ovo je meni važan deo svake turističke destinacije. Ne računam toalete po restoranima i kafeima koji su uglavnom bili besprekorno čisti. Javni toaleti postoje u svim muzejima i dvorcima i besplatni su iako u nekima ima i „baba-sera“ sa tacnicom na kojem je sitniš. Iznenađujuće ali i toaleti u parkovima su ok i mogu da posluže.

Hrana: Pariz je definitivno gastronomski biser sa velikim brojem restorana, bistroa, poslastičarnica, pekara. Ali i dosta skup grad. Većina restorana ima ponude tipa dnevnog menija koji sa pićem izađu oko 20e ili par eura gore/dole. Jeftiniji su restorani u Latinskoj četvrti. Za pristojan obrok može da posluži i ekspres restoran Flunch kod centra Žorž Pompidu u kome se plaća komad mesa dok su prilozi (povrće i razni sosevi) na bazi švedskog stola i možete se neograničeno služiti. Tu obrok sa pićem može biti oko 10-12e. Od fast-food varijanti sendviči su 4-5e, palačinke 3-5e, hot dog 5e, obrok u Mc-u oko 7e, mala voda 2e, limenka soka 3e… (sve ovo oko turističkih atrakcija).

Ulaznice: Ako imate tačne datume kupite ulaznice online, gužve su za 1 maj bile velike.

Ostavite odgovor