Barselona

Poslednji dan boravka u Barseloni je bio po onoj narodnoj poslovici kad ustaneš na levu nogu, nekako je sve išlo naopako. Iako je prethodnih dana vreme bilo idealno, sunčano i toplo do 27 stepeni, dan je osvanuo sa pljuskom. Originalni plan je bio da obiđem Gotsku četvrt koju sam prvog dana samo načeo. Ali sam do metro stanice već bio mokar pa se u hodu menjao plan. Na jednom gradskom autobusu sam prethodnih dana video reklamu da u Barseloni tih dana gostuje izložba iz Kine – vojnici od terakote pronađeni u grobnici prvog kineskog cara Qin Shi Huangdi.


Sve figure su u prirodnoj veličini, njih preko 7000 hiljada. U vreme kad je Shi Huangdi umro i bio sahranjen, figure su pokopane zajedno s njim jer se verovalo da će tako i nakon smrti car imati vojsku kojom će zapovedati. Figure su okrenute na istok i nalaze se u borbenoj formaciji. Svaka od figura je jedinstvena, tako da ne postoje dve identične. Figure su naoružane strelama, kopljima, mačevima … Naoružanje je u vreme otkrića bilo još uvek veoma oštro. Figure su bile obojene nekom vrstom boje koja je opstala i do danas, ali boja nakon otkopavanja u roku od nekoliko minuta oksidiše i nestane. Zato danas jedan veliki međunarodni tim radi na otkopavanju ostataka grobnice kako bi se sačuvale originalne figure.

Sledeći je po planu bio stadion fudbalskog kluba Barselona. Ideja da se napravi muzej Barcelone potiče još iz dvadesetih godina 20 veka kada osnivač kluba Joan Gamper predlaže članovima kluba da se u sklopu stadiona napravi muzej gde će stajati sve znamenitosti kluba. Ipak tek 1984. godine stvoren je muzej koji je smešten na stadionu Camp Nou. U muzeju se zastupljeni svi trofeji koje je FC Barcelona osvojila u različitim takmičenjima od osnivanja kluba ali i slike, sportski rekviziti, lični predmeti fudbalera, video prezentacije, suveniri kluba. U sklopu posete muzeju moguće je naravno posetiti i ono najvažnije, a to su tribine i teren Camp Nou stadiona, svlačionice i medija centar. Neverovatno zvuči da u gradu umetnika, u kome postoji nekoliko važnih muzeja, najposećeniji muzej bude muzej fudbalskog kluba. Kada sam stigao na blagajnu rekli su mi da je u toku konferencija za štampu i da je do 15:30 moguće obići samo muzej, ali ne i stadion. Moja dečačka želja da istrčim na teren Camp Nou i da se fotografišem, a da u pozadini bude tribina sa ispisanim Barcelona ostala je neostvarena. Trebalo je čekati 2 sata, u prodavnici ogromna gužva, kao da je sve besplatno. O tome čiji je dres najpopularniji ne treba ni pričati. Izloženi su po principu 3 reda Mesi, 1 red Suarez, 3 reda Mesi pa 1 red Nejmar. Ostali su tu negde iza po jedan dres, a za veličine morate da tražite od prodavaca. Inače kada razmišljate o prodavnici na stadionu mislite u pojmovima jedne robne kuće. Prodavnica se prostire na nekoliko nivoa.

Poslepodne je bilo predviđeno za obilazak Montžuika. Monžuik (Montjuic) – brdo i nekadašnje jevreksko groblje danas je prelep park sa koga se pruža najbolji pogled na Barselonu.

U podnožju Montžuika nalazi se trg Espanya koji na tom mestu postoji još od davnina. U početku je bio mesto na kome su se vršila javna vešanja, zatim je tu izgrađeno vojno utvrđenje, a 1919 arhitekta Josep Puig i Kadafalk je odlučio da trg posveti Kataloniji i podigne 4 jonska stuba koja se predstavljala 4 provincije Katalonije. Stubovi su uklonjeni tokom diktature, a vraćena su 2010-te. Svoj sadašnji izgled trg je dobio 1929 za Svetski sajam. Trg okružuju Fira (barselonski sajam), Arenas de Barcelona (nekadašnja korida za borbu sa bikovima, danas pretvorena u tržni centar), Nacionalni muzej umetnosti i park Žoana Miroa.

Na trg se ulazi kroz dva venecijanska tornja visoka 47m, nakon kojih se sa obe strane strane nalazi zelenilo i fontane. Trg se završava jednom posebnom fontanom.

Magična fontana je definitivno „must see“ mesto. Ovo je spektakl vode, svetla i muzike. Sagrađena je 1929. kao jedna od najvećih atrakcija za Svetski sajam i internacionalnu izložbu u Barseloni iste godine. Danas je jedno od najpoznatijih mesta u gradu sa neverovatnih 2,5 miliona posetilaca godišnje. Magična fontana ima 13 različitih koreografija – tri spektakla filmske muzike, šest klasične, jednu zaruzela, remiks 20. i 21. veka, remiks 80-90-tih godina i numeru “Barselona” od Fredija Merkjurija i španske operske dive Monserat Kabalje. I tu se pokazala ona narodna poslovica „kako te zakljuca…“. Na sajtu magične fontane piše zimski režim, od oktobra do marta i predstave samo petkom i subotom, a letnji režim od maja do septembra predstave su od četvrtka do nedelje. Kao što primećujete aprila nema nigde, a na licu mesta sam saznao da spada u zimske mesece, tako da taj spektakl nisam video.

Na samom Montžuiku nalazi se i muzej na otvorenom Poble Espanyol – Špansko selo. Dizajnirao ga je katalonski arhitekta Josep Puig i Kadafalk, a sagrađeno je 1929. godine za Svetski sajam i internacionalnu izložbu u Barseloni. Špansko selo bilo je arhitektonski eksperiment kako izgraditi “idealno” selo koje će predstavljati popularnu špansku arhitekturu. Zbog velike zainteresovanosti posle izložbe, selo je ostalo netaknuto, a danas je ono dom velikog broja kafića, noćnih klubova, restorana, preko 40 zanatskih radionica, kao i domaćin raznih koncerata i ostalih događaja, posebno u letnjem periodu. Tokom moje posete spremao se na primer Beer fest.

Na Montžuiku se nalazi i olimpijski stadion koji je takođe sagrađen 1927- 1929 za potrebe svetske izložbe, a projektovao ga je Per Domenek i Roura (sin više puta spominjanog Luisa). Do 2009 bio je stadion fudbalskog kluba Espanjol. Danas na njemu treniraju bejzbol i ragbi timovi. Ispred stadiona izgrađen je komunikacioni toranj Calatreva (po arhitekti) i to u simboličnom obliku ruke s olimpijskim plamenom. U istom kompleksu nalazi se i košarkaška dvorana Sant Jordi.

U foto albumu možete pogledati još slika sa ovog putovanja.

{oziogallery 302}

Ostavite odgovor