Barselona

Četvrti dan sam odlučio da provedem van Barselone. Proučavajući programe turističkih agencija i gledajući slike drugara koji su išli na takva putovanja jedan od izleta je i poseta Figerasu, rodnom gradu Salvadora Dalija u kojem se nalazi i njegov muzej. Preko lokalnih agencija je postojao samo celodnevni izlet koji je obuhvatao prepodnevnu posetu Đironi i poslepodne se provodi u muzeju. Po povratku slobodno mogu da kažem da mi je Đirona potpuno iznenađenje i da je ostavila mnogo jači utisak nego sam muzej.


Đirona je grad uz samu granicu sa Francuskom karakterističan po svom srednjevekovnom središtu, zidovima koji ga okružju i najočuvanijoj jevrejskoj četvrti u zemlji. Prvi prizor koji dočeka turiste je svakako niz narandžastih i žutih kuća koji se nalaze na obali reke i koje podsećaju na italijanske gradove. Sam srednjevekovni centar nije veliki i može se obilaziti pešice. Odnosno i mora da se tako obilazi pošto je to splet malih, strmih i krivudavih ulica. Najznačajnije građevine su gotska katedrala Santa Maria, koja se naslanja na biskupski dom u kom je danas muzej umetnosti. Tu je manastir koji je nekada bio van granica grada, a danas je u njemu arheološki muzej. Još jedan zanimljiv lokalitet je arapsko kupatilo. Zanimljivo je da je Đirona najkraće bila pod muslimanskom opsadom, svega 70 godina, ali ima potpuno očuvano kupatilo dok ga drugi gradovi nemaju. Kupatilo je zapravo kasnije izgradio domišjati trgovac jer je Đirona bila jedna od važnijih trgovačkih stanica, a bogati trgovci su želeli da se odmore od puta. U srcu grada nalazi se jevrejska četvrt, a zidovi getoa su porušeni tek 1970 što znači da je taj deo grada više od 400 godina bio izolovan od ostatka grada. Suviše je kratko vreme bilo da se grad lepo obiđe, mislim da ceo dan može da se provede ovde. Možda nas je malo usporio i lokalni vodič jer je obilazak bio dvojezičan i na španskom i na engleskom.

Za Đironu postoji jedna legenda. Ako želite da se vratite u ovaj grad morate da poljubite lavicu na nezgodno mesto. Taj običaj potiče od davnih vremena kada su novi stanovnici grada morali da prođu taj „obred“ kako bi pokazali poniznost prema novom gradu. Kako se lavica nalazi na stubu to nije baš tako lako, pa su postavili tablu sa legendom, a po bojama na lavici možete da pogodite gde je potrebno da je poljubite.

Figeras bi bio samo jedan provincijski gradić, sasvim običan, da u njemu nije rođen Salvador Dali i da ne postoji muzej posvećen njemu. Ime Salvador je prvo bilo dato njegovom bratu, koji je devet meseci pre Salvadorovog rođenja umro. Kada je imao pet godina, Dalija su roditelji odveli na grob brata i rekli su mu da je on njegova reinkarnacija, u šta je Dali ceo život verovao. O svom bratu Dali je govorio: „…Ličili smo jedan na drugoga kao dve kapi vode, ali sa različitim odrazima. On je bio, verovatno, prva verzija mene, ali začet previse u apsolutnosti.“ Dali je izbačen sa akademije 1926. neposredno pred diplomski, posle izjave da niko na fakultetu nije dovoljno kompetentan da ga oceni. 1929 Dali je sreo svoju muzu, inspiraciju, i buduću ženu Galu, Ruskinju, emigrantkinju, stariju od njega jedanaest godina, koja je tada bila udata za nadrealističkog pesnika Pola Eluarda.

Još jedna od zanimljivosti vezana za Dalija da je on kreator logoa za Koka Kolu i Čupa Čups. Činjenica da se oni i dan danas koriste, svedoči o izuzetnom talentu ovog slikara.

Dali je svakako bio ekscentrik, mnogi su osporavali njegov umetnički dar i govorili da je samo dobar marketiniški radnik. Jedna od njegovih upamćenih izjava bila je „svako jutro kad se probudim osećam veliko zadovoljstvo što sam Salvador Dali i pitam se kakve ću predivne stvari danas napraviti“. Među prvima je uveo hologram u umetnost, a mnogo njegova dela sadrže optičke iluzije. Imao je brkove poput Dijega Velaskeza, a znao je da kaže da mu brkovi služe kao antene za komunikaciju sa vanzemaljcima. Poznato je mišljenje da genijalci malo spavaju pa je tako i Dali znao da zadrema sa srebrnom kašikom u rukama. Čim bi zaspao kašika bi pala na pod, a on se budio odmoran.

Dali je jedan od retkih umetnika koji je za života imao dva muzeja. Jedan na Floridi koji je osnovao veliki kolekcionar njegovih dela i drugi u Figerasu koji je sam izgradio i postavio izložbu. Muzej se nalazi na temeljima starog pozorišta koji je Dali sam preuredio u niz zamršenih prostorija i laviranata.
“Želim da moj muzej bude kao lavirint, divan nadrealistički objekat. Ljudi koji ga budu posećivali odlaziće sa osećanjem da su imali teatralni san .“

Ulazak u muzej je na mestu nekadašnje pozornice. I većini prilikom ulaska pogled odluta prema staklenoj kupoli i jednom ogromnom platnu. A zapravo je glavni glumac na podu. Ispod jedne neobeležene ploče nalazi se grob u kome je Dali sahranjen.

Jedna od najpoznatijih Dalijevih slika je i Naga Gala gleda na more i ta slika se pretvara u Abrahama Lincolna ako je u galeriji gledate sa određene daljine… Ako pogledate sliku kroz poluspuštene kapke ili kroz objektiv digitalne kamere videćete lik Abrahama Lincolna…

Tu su još neka zanimljiva dela poput toreadora (ostavljam vam da pronađete njegov lik i bika), Autoportret sa slaninom, Autoportret umetnika koji slika Galu, Atomska Gala… Nisu u svim prostorijama Dalijeva dela već se u nekima nalaze i dela drugih umetnika iz njegove lične zbirke, ali i dela mladih umetnika kojima je on bio mecena i promoter. Meni je bilo zanimljivo da vidim i njegova dela pre surealizma i to mi se na primer jako sviđa. Postoji jedno delo iz perioda nadrealizma sa toliko detalja da ja nisam bio siguran da li je to fotografija ili naslikano. Možda ja nisam poznavalac umetnosti, ali neka dela su za moj ukus suviše provokativna, pa čak i vulgarna, a neka imaju toliko detalja da ih ne razumem.

U istoj zgradi se nalazi u muzej nakita koje je Dali dizajnirao i delom izradio. Ulaz u muzej je poseban i potrebna je dodatna karta. Tu mu već skidam kapu, da na tako minijaturnim predmetima kao što su minđuše ili broš napravi unikatno umetničko delo. Muzej je relativno mali i nije potrebno više od 30 minuta da se obiđe.
I sama zgrada muzeja je posebna. Na fasadi se nalaze brojni ukrasi „dugmad“ kako sam mislio pre puta, a zapravo je to karakterističan oblik hleba koji se pravi u tom delu Katalonije. I neke druge figure na fasadi drže hleb, a na krovu se nalaze skulpture koje predstavjaju jaja.

Ostavite odgovor