Barselona

Po jednoj legendi Barselonu je osnovao grčki junak Herkules koji je putovao Sredozemnim morem sa 9 brodova kada ih je uhvatila oluja. 8 brodova je uspelo da se regrupiše, a deveti je nestao. Krenuli su u potragu za njim i pronašli ga usidrenog ispod današnjeg brda Montžuik. Ceo zaliv se mornarima toliko dopao da su rešili da tu osnuju grad koji su nazvali Barca (brod) – Nona (deveti). Herkules se zaljubio u lepu devojku iz okoline koja se zvala Pirena. Kada je morao da krene nazad u Grčku devojka se skamenila i tako su nastali Pirineji, najviši planinski venac u Španiji.
Po drugoj legendi grad je osnovao Kartaginjanin Hamil Barca, otac Hanibala koji je na slonovima došao do Rima. Gradu je dao ime po svom prezimenu.
Kako god Barselonu sa pravom opisuju kao magičan grad, spoj istorije i kulture, fenomenalne arhitekture, brojnih parkova, sunca i najboljih gradskih plaža, bogatog noćnog života i sangrije.

Prvi dan mog obilaska Barselone bila je nedelja kada je posle 15h ulazak u većinu muzeja besplatan (a prve nedelje u mesecu je ulaz besplatan celog dana) pa sam tu činjenicu koristio prilikom pravljenja dnevnog itinerera.
Obilazak sam započeo iz gradskog parka Ciutadella. Osnovan je sredinom devetnaestog veka i prilično dugo je bio samo zelena površina, da bi kasnije dobio veći značaj. Ime je dobio jer se nalazi na mestu nekadašnje tvrđave (citadele). Svoj sadašnji izgled dobio je 1888 godine kada je u Barseloni održana veoma važna Svetska izložba. Najimpresivniji ulaz u park je sa jugozapadne strane gde se nalazi Trijumfalna kapija.


Trijumfalna kapija je izgrađena od ogoljenih cigli i prikazuje industrijsku i trgovačku slavu Barselone 19. veka. Prednja strana kapije je ovenčana kraljevskim amblemom, ispod kojih je u centru prikazan grad Barselona oko kojeg se nalaze raspoređeni grbovi španskih provincija. Na vrhu se nalaze figure anđela koji sviraju i nude vence. Ne znam da li je tako svakog dana ili samo vikendom ali su na platou ispred kapije bile postavljene tezge na kojima su se prodavale razne zanimljive stvari. Bilo je tu nakita, igračaka, tekstila ali i prodaje peciva, suhomesnatih proizvoda, sireva, a na pojedinim tezgama se spremala paelja ili pekao hleb. Bilo mi je i malo krivo što sam doručkovao pa nisam mogao da isprobam đakonije.


Kada se sa ove strane uđe u park odmah sa desne strane dočekuje jedna impresivna zgrada – Castell del Tres Dragons ili Zamak tri zmaja. Zgradu je projektovao Luis Domenek i Montenar (koga ću često da spominjem), jedan od najpoznatijih arhitekata tog vremena. I odmah da objasnim nekoliko stvari. U Španiji svi imaju dva prezimena i ona su obavezna i pišu im u svim dokumentima. Prvo prezime je prvo prezime oca, a drugo prezime je prvo prezime majke. Zvuči komplikovano, ali shvatićete. I drugo za Barselonu se može reći da je grad zmajeva i ovaj simbol se nalazi na milion mesta u gradu. Najveći katalonski praznik je Sant Jordi ili sveti Đorđe koji je ubio zmaja. Slavi se 23. aprila (ili 6. maja po kalendaru srpske crkve) i zanimljivo to je dan ljubavi u Kataloniji, a ne Valentin. Običaj je da zaljubljeni tog dana poklanjanju jedan drugom ružu i knjigu. Da se vratim na Zamak tri zmaja, on je originalno bio restoran, a od 1920 u njemu se nalazi zoološki muzej. Zgrada je dobar primer pravca modernizam u arhitekturi u kome se kombinuju različiti stilovi i tehnike. Konstrukcija sa ciglama i čelikom inspirisana je čuvenom amsterdaskom berzom, a kule su izgrađene u mavarskom stilu. Takođe deo fasade ukrašen je keramičkim pločicama.
Odmah do zamka nalazi se Hivernacle – zimska bašta izgrađena od čelika i stakla. Leti je tu zanimljiv kafe, ali nažalost u vreme moje posete nije radio.
Zatim se nailazi na Geološki muzej, koji je prvi osnovani muzej u Barseloni u kome se nalazi zbirka od preko 150 hiljada minerala.
Sledeća zgrada je Umbracle, tropska bašta izgrađena od drveta i cigli. Iako je ovoj zgradi potrebna rekonstrukcija u njoj se nalaze neke retke biljke.
Na suprotnoj strani od Trijumfalne kapije nalazi se zoološki vrt. Oko 7.500 životinja predstavljenih kroz 400 vrsta, nalaze se na površini koja zauzima oko 13 hektara parka. Neke od najpoznatijih životinja ovog vrta uključuju gorile, orangutane, delfine, vukove, snežne leoparde, krokodile i aligatore. Bivša zvezda i atrakcija zoološkog vrta, albino gorila poznata kao Pahuljica, uginula je 2004. godine.
U sredini parka nalazi se veštačko jezero Lluc na kome je moguće iznajmiti čamac i provozati se ili jednostavno uživati na brojnim klupama oko jezera.
U parku se nalazi i Parlament Katalonije koji je izgrađen na mestu nekadašnjeg magacina oružja. Za izgradnju je korišćen kamen kopan na Montžuiku i keramičke pločice od terakote po kojima je Španija poznata. Ispred parlamenta se nalazi jezerce sa skulptorom koja se zove Očajanje. U neposrednoj blizini parlamenta nalaze se škola (primetio sam da se često škole nalaze u parku) i crkva. Rad parlamenta obnovljen je 1980 i sada se u toj zgradi sastaju predsednik Katalonije sa predstavnicima političkih partija.


Najlepša građevina u parku je La Cascade – Kaskadna fontana (na španskom cascade znači vodopad). Na vrhu fontane nalazi se pozlaćena kočija boginje Aurore, a ispod nje Venera u školjci. Fontanu okružuju krilati i zmajoliki lavovi. Na izgradnji fontane radio je i Antonio Gaudi i Kornet, perspektivni student i pretpostavlja se da je on projektovao te lavove jer se često pojavljuju i u njegovim kasnijim radovima. Fontana počinje sa radom oko 11h pa ako poput mene stignete ranije u park preporučujem da park obiđete redosledom koji sam naveo.
U blizini fontane nalazi se i džinovska statua mamuta. Ideja je bila da u parku bude postavljeno više statua životinja koje su živele na teritoriji Španije ali se mamut nikome nije svideo pa se ta ideja nije sprovela u delo.
Naravno da park ne bi bio park a da nema veliki broj uređenih pešačkih staza, travnjaka i cveća, klupa za predah, ljuljaški za decu ili terena za basket.


Sledeća lokacija planirana za obilazak bila je oblast Barseloneta koja se nalazi uz more i poznata je po svojoj dugačkoj i peščanoj plaži. Zanimljivo je da Barselona do 1992 nije imala plaže i da se tu nalazila industrijska zona. Kada je povodom letnjih olimpijskih igara vršena izmena urbanističkog plana odlučeno je da se probije izlaz na more. Donešene su ogromne količine najfinijeg peska i zasađene palme duž 4 km obale. Neposredno uz plažu se nalazi šetalište sa brojnim restoranima i staze za bicikliste i džogere. Plaža je potpuno uređena sa čestim tuševima, toaletima, garderobama, a mogu se iznajmiti ležaljke, jedrilice ili daske za surfovanje. Verujem da je u punoj sezoni ovde velika gužva. U par restorana nisam mogao da popijem samo piće. Poseban utisak sa plaže je da sam u garderobi video da je neko ostavio kompletno odelo sa kravatom, zamislite da se „skockate“ za neki sastanak, a sat vremena pauze provedete na plaži u kupaćem.

Ovde ćete videti i čuvenu skulpturu zlatne ribe poznate kao Peix (Peiks), rad američkog arhitekte Frenka Gerija, koja gleda na more. Kao i kod svake zlatne ribice imate pravo da zamislite tri želje.


Gotska četvrt (Barri gotic) predstavlja staro gradsko jezgro, a nalazi se u samom centru grada. Većina građevina u Gotskoj četvrti je izgrađena u srednjem veku, ali se u njoj može naći i značajan broj građevina koje datiraju još iz vremena Rimljana. Cela četvrt je ispresecana lavirintom uskih ulica, a ima i priličan broja trgova. Saobraćaj je zabranjen skoro celom četvrti. Veoma zanimljiv kraj i čini mi se mesto gde se najbolje može osetiti duh stare Barselone. U Gotskoj četvrti se utopite i vratite u neko ranije vreme. Time odiše cela četvrt. Može se desiti da se izgubite, ali ne možete mnogo da zalutate, jer ste u centru grada i uvek možete nekoga da pitate kako da stignete do La Ramble.


Porodica Pabla Pikasa živela je u Barseloni od 1895. do 1904. godine gde se za stalno preselila iz Malage, rodnog mesta Pabla Pikasa. Pablov otac bio je profesor umetnosti, a i on sam otpočeo je studije umetnosti još u Malagi. Međutim, Barselona je izvršila ogroman uticaj na njegove rane radove dok se još borio kao slikar i u ovom gradu Pikaso je prvi put izložio svoje radove. Pikasov muzej u Barseloni ne poseduje nijednu njegovu svetski poznatu sliku, ali izlaže mnoge skice i manje poznate radove koji su veoma interesantni za videti. Muzej je smešten u pet fenomenalnih gotičkih kuća, od čega su u tri kuće izloženi Pikasovi radovi po hronološkom redosledu, a u ostale dve su postavljene gostujuće izložbe. Iako je ulazak posle 15h nedeljom besplatan ne znači da ćete tada i ući. Naime broj posetilaca je ograničen pa je najbolje doći malo ranije, podići karte na kojima piše vreme ulaska a zatim se prošetati ulicama četvrti. Fotografisanje je zabranjeno, pa na fotografijama nisu najznačajnija dela već ona kod kojih nije bilo čuvara. Meni je bilo interesantno da vidim kako se menjao Pikasov doživljaj umetnosti, zatim neki rani radovi poput meni karte za restoran i posebno skice slika i koliko je ideja potrebno da jedno umetničko delo nastane.
Jedan od zanimjivijih trgova u četvrti je i Sant Jaume na kome se nalazi nekoliko značajnih građevina. Jedna je Palau de Generalitat u kojoj su smeštene kancelarije predsednika Katalonije. Sagrađena je u 14 veku. Zanimljivo je da je to jedna od retkih zgrada uopšte u Evropi koju i dalje koristi institucija koja ju je podigla i do sada je u njoj vladalo 127 predsednika. Druga značajna zgrada je Cassa de la villa u kojoj je danas gradska skupština.


U središtu Gotske četvrti nalazi se i Katedrala de la Santa Creu i Santa Eulalia, koju mnogo češće nazivaju i kratko La Seu katedrala. Katedrala je izgrađena u 11 veku iako su se na tom mestu nalazili verski objekti još za vreme Rimljana. Osmougaoni zvonik dostiže visinu do 50m. Glavni ulaz u crkvu bogato ukrašen statuama podseća na poznate francuske katedrale. Katedrala je čuvena po dvorištu u kome se nalaze visoka stabla palmi i fontana na čijem se mahovinom obraslom vrhu nalazi skulptura Sant Jordi-a. A u dvorištu katedrale se uvek nalazi i 13 belih gusaka. Neko kaže da su guske u srednjem veku svojim gakanjem upozoravale noću monahe na lopove, a drugi da simbolišu svaku godinu života svete Eulalije, zaštitnice katedrale.
Još jedan zanimljiv trg je Placa Reial, pravilan kvadratasti trg s palmama i fontanom u sredini, a nalazi se na samom izlazu iz Gotske četvrti, tik do šetališta La Rambla. Trg je prometan i danju i noću zbog kafića i restorana u kojima možete uživati u piću, jelu, sangriji, tapasima, muzici i plesu. Trg je poznat i po uličnom osvetljenu koje je projektovao Antonio Gaudi.
U Gotskoj četvrti ima još dosta toga za videti, ja sam mislio da ću se vratiti nekog drugog dana, ali je došlo do promene planova.

Ostavite odgovor