Boja čežnje

Pol Gogen mu se pridružio, ali nije mogao da izdrži svu težinu i intenzitet fokusa Vinsentove pažnje ni njegove furiozne promene raspoloženja. Kada Gogen u žestokoj svađi najavi svoj odlazak, zvanična verzija kaže da izbezumljeni Vinsent odseca deo uha, zamotava ga u novinsku hartiju i odnosi jednoj od bludnica u javnoj kući. Ovaj incident je odjeknuo u celom Arlu. Gogen odlazi, prosto beži, a da čak i ne navrati u bolnicu da ga obiđe. Vinsent dospeva u sanatorijum.

Dvorište bolnice u Arlu

Vinsent trpi napade epilepsije, strahova, besa, manija. I njegova jedina emotivna veza sa svetom ostaje njegov mlađi brat Teo, jedini koji ga je voleo i podržavao celog života, a čak ni on, i pored beskrajne i nepomućene bratske ljubavi, ipak ga nije mogao u potpunosti razumeti.

Ranjiva duša izmučena je do krajnjih granica stravičnom hladnoćom usamljenosti. Vinsent tada traži da bude primljen u sanatorijum u San Remiju i tamo se njegovo telo, a delimično i duša, oporavljaju. Ubeđen je da će ga slikanje izlečiti.

Saint Paul

Vinsentova soba u San Remiju. Sivo. Siromašno. Sumorno. Samo je tako neverovatna duša mogla iz ovakvog okruženja slikati svetlost i boje…

Vinsentova soba u San Remiju

Za života je prodao samo jednu sliku: Crveni vinograd.

Crveni vinograd

Ostavite odgovor